|
 |
 |
|
|
|
|
Odmor Zakonom o radu svakom radniku je zajamčeno pravo na odmor.
Radnik koji radi najmanje 6 sati dnevno, svaki radni dan ima pravo na odmor (stanku) od najmanje 30 minuta, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. To vrijeme se ubraja u radno vrijeme. Između dva uzastopna radna dana, radnik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno (dnevni odmor). Za sezonske poslove vrijede druge odredbe. Jednako tako, radnik ima pravo na tjedni odmor nedjeljom u trajanju najmanje 24 sata neprekidno, a ako je prijeko potrebno da radi nedjeljom, mora mu se za svaki radni tjedan osigurati jedan dan odmora.
Godišnji odmor
Prilikom prvog zaposlenja ili prekida rada dužeg od osam dana, radnik stječe pravo na godišnji odmor nakon 6 mjeseci neprekidnog rada. Ako u kalendarskoj godini, zbog neispunjenja roka od 6 mjeseci, nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na njegov razmjerni dio, odnosno 1/12 godišnjeg odmora za svakih navršenih mjesec dana rada (npr. za mjesec dana, radnik ima pravo na dva dana godišnjeg odmora).
Temeljem Zakona o radu najkraće trajanje godišnjeg odmora iznosi najmanje četiri tjedna, za malodobne radnike i za radnike koji rade na poslovima na kojima ih niti uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi od štetnih utjecaja-pet tjedana. Najduže trajanje godišnjeg odmora nije određeno zakonom. Stvarno trajanje godišnjeg odmora određuje se temeljem ugovora o radu, pravilnika o radu ili kolektivnog ugovora. Blagdani i neradni dani ne ubrajaju se u trajanje godišnjeg odmora.
Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće. Godišnji odmor se može koristiti u dva dijela, pri čemu se drugi dio mora iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine. U slučaju raskida ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku u cjelosti isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora.
Plaćeni dopust
Tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) do ukupno najviše 7 radnih dana za važne osobne potrebe, a osobito u svezi sa sklapanjem braka, porodom supruge, težom bolesti ili smrću člana uže obitelji.
Radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme stručnog ili općeg školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.
Radnici-dobrovoljni davaoci krvi ostvaruju pravo na jedan slobodan dan s naslova dobrovoljnog davaoca krvi, a ostvaruje se u tijeku kalendarske godine, sukladno radnim obvezama.
Neplaćeni dopust
Poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust. Za vrijeme neplaćenog dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije odrđeno.
|
|
| |
|
| |
|
|
